|
Optuznice protiv Hrvata iz BiH |
|
POANTA optuznice protiv Hrvata iz BiH: Prlica, Stojica, Praljka i Petkovica
Kao sto se vidi iz te fotokopije u PDF formatu, radi se o zajednickoj, istovjetnoj optužnici koja je "personalizirana" (ako se to moze tako reci) pukim zacrnjenjem dijelova koji se specificno odnose na ostale optuzenike.
Nisam detaljno proucio optuznicu, ali sam uocio nekoliko kljucnih momenata koje vrijedi istaknuti.
Optuznica se sastoji od dvije logicke cijeline:
Prva cjelina iznosi tvrdnje o postojanju "zlocinackog pothvata", (agresiji na Bosnu), njegovim ciljevima (pripojenje nekih regija Hrvaskoj), i modalitetima (etnicko ciscenje muslimanskog stanovnistva).
Ta logicka cjelina dakle definira okvir u kojem su se dogadjali neki navodni konkretni zlocini.
Druga cjelina se sastoji od konkretnih optuzaba i definirana je u clanku 229 optuznice gdje su krajnje opcenite optuzbe taksativno nabrojene (counts 1 to 26). Specificiranje tih optuzbi (ako se uopce moze govoriti o ikakvom specificiranju jer nigdje nije specificirano to?no tko je kada i kako bio odgovoran za sto) se nalazi na kraju svakog opisa navodnih dogadjaja u pojedinim zemljopisnim regijama (npr. clanak 60) .
Sto je po meni poanta ovakvog uoblicenja optuznice?
Po meni se radi o tehnici povratne koroboracije, odnosno tehnike u kojoj individualne teze koje je tesko dokazati pojedinacno trebaju psiholoski potvrdjivati i pojacavati jedna drugu.
U konkretnom slucaju, tehnika ima sljedece dvije logicke faze:
U PRVOJ FAZI se golemom masom tvrdnji i spekulacija o navodnim ciljevima "zlocinackog pothvata" zeli stvoriti dojam da je to vjerodostojna teza.
Jako je vazno shvatiti da u toj fazi nije potrebno dokazati da je zaista postojao navedeni "zlocinacki pothvat", ve? samo stvoriti dojam plauzibilnosti (vjerodostojnosti) takve teze - da je ona moguca, pa cak i vjerojatna.
Cilj stvaranja ta plauzibilnosti jeste povecanje plauzibilnosti da su konkretni zlocini zaista ucinjeni, jer ako se prihvati opci okvir motiva, onda je jasno da je mogao biti ostvaren samo preko nekih konkretnih zlocina.
U DRUGOJ FAZI dolazi do obrnutog efekta.
Plauzibilnost nekih konkretnih navodnih zlocina, cak i ako nisu potpuno dokazani, sluzi povecanju plauzibilnosti opce okvirne teze o zlocinackom pothvatu.
Dakle to je druga razina popvratne sprege koroboracije.
Zapravo, ovdje imamo slu?aj lukavo implementirane povratne autoreferentnosti.
Vazno je shvatiti da se proces tih dviju faza koroboracije odvija u alternaciji. Jedna teza potvrdjuje drugu, pa ova ponovo potvrd?uje prvu itd...
Možemo zapravo govoriti o KASKADNOJ ili PING-PONG AMPLIFIKACIJI.
Prvo ce se govoriti o tezi o opcem okviru agresije, zatim ce se ici na neki navodni konkretni zlocin, pa ce se ponovo vracati na opcu razinu, pa ponovo na neki drugi navodni konkretni zlocin, itd. itd, stvarajuci tako amplifikacijsko tkanje koje se sastoji od konstantnog prelazenja s opceg na konkretni nivo i obrnuto.
Cilj te tehnike je da se stvori dojam da sve potvrdjuje sve, a posebno s gledišta opce i konkretne razine, pa cak i ako konkretne i specificne odgovornosti nisu dokazane (treba uostalom uociti da optužnica maksimalno izbjegava bilo kakvo specificiranje - Nije uopce jasno tko je optužen za sto konkretno, koje su bile njegove odgovornosti u vezi s specificnim navodnim doga?ajima u pojedinim zemljopisnim regionima, niti je objašnjeno kako to da su svi optuzeni za sve, kada ni fizicki nisu mogli biti svuda, niti su sva navedena zemljopisna podrucja bila u podrucju odgovornosti svakog od njih).
Cilj je da se stvori psiholoski dojam nerazmrsive i samopotvrdjujuce cjeline.
Treba uociti da potreba za takvim necim ne bi postojala kada bi postojali specifi?ni dokazi za odgovornost za neke od navodnih zocina. Tuziteljstvu onda jedino preostaje da odgovornost za pojedinacna navodna djela POTVRDJUJE PREKO VISEG OKVIRA, preko "vjerodostojnosti" nekog opceg plana.
Sad smo se priblizili samoj biti i poanti ove optužnice.
Sada je krajnje vaz?no shvatiti da "opci plan" (agresija i pripajanje teritorija) nije dio konkretnih optuzbi.
Optuzbe (1 do 26 u clanku 229) jesu vrlo opcenite, ali one nigdje ne spominju sam "zlocinacki plan" kao konkretnu optuzbu!
U cemu je onda pravi krajnje lukavi i perfidni cilj cijele te optuznice?
Stvar je u tome da ako se dogodi da bilo koji od optuzenika bude i osudjen, tada ce - zbog nacina na koji je optužnica srocena, zbog nerazmrsivog spoja konkretnog i opceg nivoa (koji nije dio optužbi u strogom smislu!), zbog nerazmrsivog spoja u nacinu dokazivanja koji ce se bazirati na cisto iluzornoj i manipulativnoj psihološkoj koroboraciji uzrocno posljedicno nevezanih razina - doci do potvrde teze o agresiji Republike Hrvatske.
Dakle, buduci da su optuzbe "konkretne" (iako krajnje uocene u svojoj "konkretnosti"), a NE optuzbe za sam okvirni plan osvajanja teritorija, proizlazi da ce, ukoliko netko bude osudjen, ispasti kao da je bio osudjen i radi samog okvirnog plana, tj. ispasti ce da ta osuda potvrdjuje opcu tezu o Hrvatskoj agresiji!
Time ce se na jedan lukav i perfidan nacin provuci teza da je DOKAZANA krivnja Republike Hrvatske u agresiji i etnickom ciscenju u BiH.
Ovo ce netko znati vrlo dobro iskoristiti, na ovaj ili onaj nacin.
Za sada toliko, sljkedeci put o mojim savjetima obrani koja mora u kontrapunktu kontrirati alternaciju faza kaskadne koroboracije o kojoj sam govorio.
Muslimani AGRESORI u srednjoj Bosni!
Americki povjesnicar tvrdi da su u srednjoj Bosni muslimani bili - agresori
"Ratna zbivanja u sredisnjoj Bosni ispricana su 'naglavacke', jer se hrvatska vojska ustvari branila, dok su muslimanske snage bile agresori" - tvrdi povjesnicar i umirovljeni casnik americke vojske Charles R. Shrader u nedavno objavljenoj knizi o hrvatsko-bosnjaskom sukobu u Bosni i Hercegovini pod naslovom "The Muslim-Croat Civil War in Central Bosnia". "Prvi izvjestaji, ukljucujuci i teorije koje su se koristile u Sudu za ratne zlocine u Den Haagu, kao i propaganda koju je sirila muslimanska vlast, utjecali su na formiranje sadasnjih stajalista. Ona su se, medjutim, temeljila na djelomicnim informacijama... Samo se pogledom unatrag moze sagledati sve cinjenice zajedno i na taj sam nacin i ja shvatio da je cijela prica ispricana naglavacke", kaze Shrader. On smatra da ce s vremenom biti preispitane neke od kazni izrezene pred Haskim tribunalom za ratne zlocine.
|
|
|
|
Hrvati u BiH |
|
Muslim extremists are curbed, Bosnia-Herzegovina can be saved
I usually admire The Washington Times, but sometimes I must disagree with it. A case in point is the Jan. 29 news article, ??Bosnia: Croat, Serb rebels have outside aid.?? The headline merits a lot of explaining for its flagrantly incorrect, lopsided and misleading message. Even The Washington Post, in a change of heart, dared to run a more precise depiction of the subject in the subheadline to its Jan. 29 article, ??Zagreb Makes Move to Help Militia Stave Off Muslim Offensive.??
There is a Muslim offensive in Bosnia. For some time, the media have been reporting that the Muslim offensive is being waged against the Croatians in central Bosnia and that it has succeeded in capturing six towns there (plus some 150 villages). However, there was no reference to some 100,000 Croatians who have been expelled by the Muslim offensive from those areas, and that there are Croatian enclaves in central Bosnia ?? Kiseljak, Busovaca, Vitez, Zepce and Usora ?? besieged and continually threatened by the Muslim army that has grown to a force of 200,000. The ??aggrieved party?? in Bosnia-Herzegovina are the Croatians of central Bosnia, who are now threatened by extinction.
Thus the Croatian forces, whatever they be, are not there to threaten the Muslims but to defend Croatian enclaves against the Muslim offensive. So it??s not just the ??Croatian rebels?? we should question, but the side that is poised to conquer.
If the present Muslim leadership in Sarajevo wanted to save Bosnia-Herzegovina as a multicultural country, it would try to appease at least the smallest of the three parties there. It wouldn??t be pushing its armed offensive to grab more territory and to acquire the access to the Croatian coast, in order to secure a ??viable state?? for the Muslims. If at least two parties in Bosnia ?? say, the Croatians and Muslims, come to an agreement, the country could be saved, and the problem of access to the sea would settle itself.
To be truthful, it??s not the Croatians of Bosnia who would like to secede, but the Muslim leadership in Sarajevo who champions expansionist goal at all costs. Croatians of Bosnia have voted on referendum for an integral and independent Bosnia-Herzegovina, and they recognize only one frontier, the ??fault line of civilizations?? that runs along the Drina River.
To save Bosnia-Herzegovina as a country, we have first to save it from the present Muslim leadership in Sarajevo that is fundamentalist in essence and expansionist in terms of territory, politics and religion. Foremost, we have to save the Croatians of Central Bosnia.
RUDOLF ARAPOVIC
Washington
(The Washington Times, Feb. 4, 1994, Letters to the Editor)
P.S. 23. veljace 1994. u. Washingtonu je uglavljeno primirje.
|
|
|
Herceg Bosna | Bogatstvo siromašnih | Hrvati AMAC | Hrvati AMAC forum | HBK | HKR | Glas Koncila | Radio Marija | Issusvci | Zrno//blago 
